MATEJ KRAJNC: Po njihovih besedah (Slušaj najglasnije, 2015)Još jedno ugodno iznenađenje nakon prethodnog albuma "Palatal" koji je odsviran na neku čudnu vrstu efekta 'prepariranog piana' bez gitare dolazi od ovog rada što je snimljen još u proljeće 2015., te se očito znatno dulje producirao i dotjeravao od uobičajenih Krajncovih kućnih sessiona. Glazba u homogeno otpjevanoj pjesmarici puna je melodija, dakako uz nezaobilaznu vodeću akustičnu gitaru s amplificiranim dodacima, gdje-kojoj distorziji, usnoj harmonici i obilju popratnih sintetičkih medikamenata poput udaraljki, synth pasaža i samplova. Lepršavi ugođaj tog fino režiranog zvučnog sadržaja (snemalec Krešo Tomec, studio Attic, Ljubljana) nadahnut je romanom Katarine Marinčič "Po njihovih besedah" i po Krajncovom knjiški provjerenom načinu skače iz različitih vremenskih prostora i kojekakvih fikcija u čudnovate poveznice s filmom, literaturom, glazbom, stripovima... Za analizu ovog iznimno nadahnutog rada prvo bi valjalo pročitati spomenuti roman, no kako ovom prilikom po prvi put čujem za njega, ne mogu si dopustiti trivijalno nagađanje i blebetanje o onome u što uistinu nisam upućen. Ali iz višegodišnjeg poznavanja najmanje 50-ak Krajncovih albuma (ustvari svih objavljenih za Slušaj najglasnije od 2010. naovamo) mogu sa sigurnošću kazati da je ovdje sav onaj njegov šaroliki lirsko-filmski splet eruptirao u zasigurno najdotjeraniji album takve vrste. Ne mogu kazati i ne znam što je posudio, uzeo ili na bilo koji način iskoristio od Katarine Marinčič, tj. čime je bio inspiriran jer je to kod njega vrlo teško dokučiti čak i kad su neke, daleko poznatije teme u opticaju poput prerada pjesama The Beatles ili literarnih ostvarenja koja se naslanjaju na neka druga djela. Kod Krajnca je to uvijek neka posebna poveznica, asocijacija, ustvari postmodernistički pristup prekrojavanja i mješanja mnogih tema bez obzira na njihovu naoko nespojivu vremensku distancu. Konkretno, ovdje teme u skokovima skaču s jednog vremenskog terena na drugi, pa treći i tako redom kroz kurentnu socijalnu realnost u vrijeme Divljeg zapada, indijanaca, filmskih i književnih junaka, te njihovih autora (Karl May, Old Shatterhand, Charles Heston...), pa se vraćaju u paradoksne situacije jadnog stanja današnje književnosti i knjižničarstva ('oddelek za izposojo ne pozna milost/ vsi njihovi uslužbenici spijo na tleh'), nižu različite poetske dramaturgije i kolažno predočavaju 'ono nešto' čemu je teško dokučiti srž ako slušatelj poput mene nije upućen u dotičan roman. Naravno, ovih 10 vrlo dobro snimljenih i ispeglanih komada su Krajncovi kompletni autorski radovi s jezgrovitom i znatno bogatijom glazbenom građom pokazujući da kod njega sve ide prema neprestanom usavršavanju s obzirom da talenta ima više nego kockara u Las Vegasu ili publike na Festivalu Lent. 'Biti heroj je nerodna reč/ Manitu zahteva svoje' ("Konec je, Old Shatterhand"), tj. zna se da Matej umije nabiti poeziju i odlično baca vokale. Naš človek je.Naslovi: 1.Po njihovih besedah, 2.Balada o konjih, 3.Ne sedi preblizu ognja, Karl May!, 4.Nikar cigarete!, 5.Otrok in tkalec, 6.Paznik, 7.Pisatelj Pavel, 8.Brat po krvi (Charliejev blues), 9.Konec je, Old Shatterhand!, 10.Po njihovih besedahocjena albuma [1-10]: 8horvi // 16/03/2016